S.M. 28. 06. 2007. 1,037 prikaza 0 komentara Print

Kako ne biste mislili da smo iscrpili temu filmskih redatelja u operi, počnimo s Kusturicom, koji je prekjučer u Parizu imao premijeru operne verzije svog ‘Doma za vješanje’.

‘Dom za vješanje’, svakako jedan od najpoznatijih Kusturičinih uradaka, dobitnik Zlatne palme u Cannesu 1989., film koji na ovim prostorima uživa kultni status, podsjetimo se, bavi se životnom pričom mladog Perhana. Malo socijalne, malo ljubavne tematike, fantastika + soundtrack koji bismo danas zvali world music, čine ga dobitnom kombinacijom. I to za svako doba, očito, jer ista ta kombinacija i danas, gotovo dvadeset godina kasnije, privlači publiku u Parišku operu, na izvedbu koja se pjeva na romskom jeziku, a jedini Francuz među autorskim timom i izvođačima jest – dizajner svjetla.

Naime, osim kompletne postave, Kusturica je u Pariz poveo jednu od novijih verzija Zabranjenog pušenja, koju je u Beogradu osnovao Nenad Janković, a reklamiraju se pod imenom Emir Kusturica and the No Smoking Orchestra. Nenad Janković, osim po Zabranjenom pušenju poznat je i iz Top liste nadrealista, a ujedno je i autor libreta, te zajedno s Dejanom Sparavalom i Striborom Kusturicom, autor glazbe. Pridružilo im se još tridesetak beogradskih glazbenika pod imenom Garbage Serbian Philharmonia.

U svakom slučaju, epska priča dobila je svoju uistinu epsku realizaciju, koja uključuje impresivnu scenografiju, projekcije, žonglere, akrobate, pa čak i jato gusaka (!), a sve završava prvo krvoprolićem, a onda spektakularnim dizanjem u zrak na žicama /naslovna slika/.

Kusturica je prije premijere izjavio novinarima da je to opera kakvom bi je mogli zamisliti Monty Pythonovci – ponekad kao parodiju opere, ponekad kao samoparodiju. Što bi na to rekla dotična ekipa, koja se i sama Spamalotom ubacila u glazbeno kazalište, nije nam poznato.

Ekipi kazališnih filmaša odlučio se pridružiti i Spike Lee. Novopečeni kazališni redatelj u intervjuu održanom povodom objavljivanja svog najnovijeg zaposlenja nije se mogao sjetiti što je zadnje u kazalištu gledao, ponude da neke svoje filmove uprizori u teatru već je odbijao, ali upornost producenta Michaela Abbotta, natjerala ga je da promijeni mišljenje.

‘Stalag 17′, humorističnu dramu iz 1951. o američkim ratnim zarobljenicima, koju su Donald Bevan i Edmund Trzcinski napisali prema vlastitom iskustvu, Michael Abbott producirao je još tada, kao dvadesetjednogodišnjak, u Lambs Clubu na off-Broadwayu, odakle je brzo prebačena na Broadway gdje ju je režirao Jose Ferrer, a 1953. Billy Wilder napravio je i filmsku verziju.

Kao obožavatelju Billyja Wildera, uz upornog producenta, Spikeu Leeju očito je ta činjenica bila dovoljan poticaj da se između rada na dva filma okuša u kazalištu. Međutim, i redatelj i producent inzistiraju da ‘Stalag 17′ neće biti samo revival, već potpuno nova produkcija – već se traži glumačka postava koja uključuje različite rase, prilagođava tekst kako bi zvučao grublje i autentičnije, a Spike Lee kaže i da će se pozabaviti odnosima između zatvorenika koji bi mogli biti naglašeno intimniji nego u originalu.

Premijera je najavljena za kasno proljeće sljedeće godine.

• Neugodna istina u La Scali [8. 07. 2008.]
• Operna Muha [3. 07. 2008.]
• Raspjevani gay kauboji [9. 06. 2008.]
• Zli strojevi preuzimaju svijet [17. 01. 2008.]
• Nova kino sezona Metropolitana [18. 12. 2007.]
• Minghella opet u Metu [5. 07. 2007.]
• Filmaši u operi [26. 06. 2007.]
• Forman u operi [19. 04. 2007.]
• Met za digitalno doba [20. 09. 2006.]
• Zhang Yimou režira u Metu [21. 02. 2006.]