• šalji dalje

N.K. 14. 05. 2007. 991 prikaza 0 komentara Print

Nicholas Hytner nekoliko je godina bio glavni ljubimac britanskog glumišta: u samo godinu dana preporodio je National Theatre, uspio ga u ogromnim količinama izvoziti u SAD i još k tome oduševljavati i publiku i kritku.

Stoga su u britanskoj javnosti kao bomba odjeknule njegove izjave The Timesu, a u kojima se na kritičare obrušio drvljem i kamenjem. Hytner je ustvrdio kako kritičari veterani kao jedan od kriterija za ocjene predstava obavezno uzimaju spol redatelja, te kako su im na piku naročito redateljice – lezbijke.

“Njih bi takva optužba užasnula, ali bojim se da ću je iznijeti. Mislim da je pošteno reći da je među kritičarima isuviše mrtvih bijelih muškaraca. Oni nisu svjesni da im se to dogodilo, ali jest’, kaže Hytner i nastavlja: ‘Znam da Katie Mitchell [redateljica u National Thetreu] dobija mizogine kritike, u kojima je sve što napušu temljeno na njezinom spolu. Gay muškarci nikad nisu imali problema u kazalištu. . . Najgore je gay ženama. Prema njima su doista nemilosrdni…’

A što je mirnog čovjeka Hytnera natjeralo na ovakav ispad? Stvar se valjda dugo kuhala jer od 12 naslova koje premijerno ove sezone igraju u NT-u, čak 5 ih potpisuju žene. No, dvije najnovije ‘Attempts on Her Life’ u režiji Katie Mitchell i ‘A Matter of Life and Death’, u režiji Emme Rice pokopali su mahom svi muški britanski kritičari , dok su ih ishvalile dvije kritičarke: Kate Basset u Independent on Sunday i Susannah Clapp u Observeru.

Na odgovor kritičara nije dugo trebalo čekati. Prvo je teškim topništvom odgovorio predsjednik svjetskog udruženja kritičara i prvo Guardianovo kazališno pero, Michael Billington. Objašnjavajući već u podnaslovu svog odgovora da izrečene optužbe ne bi preživjele eventualno suđenje zbog klevete, dodao je još Billington kako svi ravnatelji NT-a s vremenom polude i da mora da im tamo nešto stavljaju u kavu.

Nešto oprezniji pristup odabrala je Guradianova kritičarka Lyn Gardner, koja se doduše složila s Hytnerom oko konstatacije da su joj kolege mahom muškarci, kao i da si često ne mogu pomoći oko ‘guranja’ spola redatelja u kritiku, no to je kaže zato jer previše vremena provode u središtu Londona i komercijalnom teatru?!

Thea Sharrock, jedna od najuspješnijih mladih redateljica u Velikoj Britaniji (a koja je nedavno potpisala ‘Equus’ u kojem se Daniel Potter Radcliff skida gol i grli s konjima), pohvalila je činjenicu da je Hytner otvorio preduko odgađanu debatu o kvaliteti i prirodi kritike u Velikoj Britaniji. No, jednako je tako naglasila kako postoji jedna kritičarka koja nikad nije odoljela napisat joj užasne kritike, a da pri tom nije ‘mrtvi bijeli muškarac’.

No, osim što se obrušio na kritičarski seksizam, Hytner je zamjetio još jednu stvar – da u Britaniji kritičari predugo rade isti posao i da su neki od njih na istom mjestu na kojem su bili kad je on (danas 50-godišnjak) – studirao. ‘Ja neću ostati na svom radnom mjestu tako dugo koliko oni ostaju na svojima. Kad ja postanem mrtav bijeli muškarac dat će mi da radim samo mrtvo bijelo kazalište’.

U Hrvatskoj je, pak, situacija daleko drugačija. Kod nas kritičari svoj posao najčešće koriste kao odskočnu dasku za daleko lukrativnija zanimanja (Dubravka Vrgoč, Jasen Boko, Hrvoje Ivanković), a od onih koji su još uvijek na istom mjestu broj žena i muškaraca gotovo je podjednak. Ima li njihov spol ikakve veze sa spolom redatelja čiji rad ocjenjuju, prepuštamo vama na ocjenu. Ali da je tema zanimljiva, je…

(0)