S.M. 7. 03. 2009. 837 prikaza 0 komentara Print

Unatoč svom naslovu, i unatoč dugogodišnjoj praksi razvikanijeg dijela festivala, onog koji se bavi vizualnim umjetnostima, i gdje je pozivanje umjetnika iz cijelog svijeta jednako nosi prestiiž i festivalu i umjetnicima samima, ovogodišnje bi se izdanje kazališnog festivala teško moglo nazvati međunarodnim.

Najbliže tome festival je možda došao dodijelivši Zlatnog lava za životno djelo grčkoj glumici Irene Papas, uz sljedeće obrazloženje: ‘Svjetski priznata grčka glumica Irene Papas pripada najpoznatijim europskim umjetnicima, a tijekom pedesetogodišnje karijere odigrala je brojne važne ženske uloge u kazalištu i na filmu (mnoge od njih u klasičnim tragedijama), postavši, u očima svijeta, glasnogovornica i simbol mediteranske kulture, pravo utjelovljenje snage grčke tragedije. Irene Papas posvetila se režiji, te nedavno, podučavanju mladih glumaca, postižući izvanredne umjetničke rezultate u osnivanju i vođenju umjetničkih škola u Ateni, Saguntu i Rimu.’

Međutim, Grčka je gotovo i najdalje što je međunarodni festival stigao, jer je većina predstava koje je festivalski ravnatelj Maurizio Scaparro naručio za 40. festival djelo talijanskih umjetnika. Festival je kao temu uzeo Mediteran, tj. raskrižje latinske, arapske i hebrejske kulture, a iz festivalske je teme logično proizašlo i ime dobitnice Zlatnog lava, no sam festival nekoj mediteranskoj se suradnji približio samo kroz nekolicinu  predstava.

Tako su na Festivalu premijerno izvedene jedna marokanska (‘Bladi mon pays’) i jedna srpska predstava (‘Winter Gardens’). ‘Bladi mon pays’ Drissa Roukhea, marokanskog glumca, redatelja i pisca, nastala je u koprodukciji s rabatskim Théâtre National Mohammed V, a bavi se temom ilegalne emigracije i problemima s kojima se sureću marokanski emigranti u europskim zemljama, do je ‘Winter Gardens’ nastao po ideji i u režiji Nikite Milivojevića, trenutnog umjetničkog direktora BITEF-a, koji je, naravno, također i koproducent predstave.  Predstava je nastala u srazu generacija koje su preživjele devedesete u Srbiji – one Nikite Milivojevića, koja pamti neka druga vremena, te generacije Maje Pelević, vodeće mlade srpske dramatičarke, koautorice teksta Milivojevićeve predstave, koja je Srbiju doživjela ‘samo kao mjesto s kojeg s bježi’.

Ostatak ‘internacionalnog’ među petnaestak festivalskih predstava, može se pronaći samo u tragovima, kao što je to u predstavi ‘Nero Inferno’, koja je talijansku kompaniju Gruppo Ponte Radio spojila s petnaestoro djece iz kulturnog centra u Jeninu na Zapadnoj obali, te predstavi ‘Midrash/Hikayát‘, nastaloj prema ‘Mediteranskom brevijaru’ hrvatskog književnika s talijanskom adresom Predraga Matvejevića, koji je je surađivao na adaptaciji vlastitog teksta s redateljem Salvinom Racom.

Za one koje zanima potpuni program, te ostatak festivalskih događanja, više informacija o predstavama, datumima izvedbi i autorskim timovima može se pronaći na službenim stranicama.

• Nagrade 43. BITEF-a [25. 09. 2009.]
• Stifterove stvari [14. 09. 2009.]
• BITEF 2009. [10. 09. 2009.]
• Padaju maske [24. 02. 2009.]
• Nagrade 42. BITEF-a [29. 09. 2008.]
• International theatre workshop 2008. [26. 08. 2008.]
• 42. BITEF [26. 08. 2008.]
• Nagrade 41. BITEF-a [1. 10. 2007.]
• BITEF 2007. [20. 08. 2007.]
• 40. BITEF: od Andersena do Versacea [13. 09. 2006.]