• šalji dalje

N.K. 6. 11. 2009. 773 prikaza 0 komentara Print

Operni tradicionalisti i puristi vjerojatno se s nama neće složiti, no mi bismo urnebesne projekte poput Lego opera Il Trovatore, Tosca i Carmen, učinili obaveznim školskim gradivom!

Cavaradossi koji se na scenu spušta ne konopcem nego USB kablom, Tosca koja kaže “Zar si mislio da će ovo biti tragična opera”?, zbor u Carmen koji nosi transparente “Jedite piletinu, a ne bikove”, i slični biseri uz još duhovitije scenografske intervencije, dio su ekranizacija drastično skraćenih klasika opernog repertoara, a koje potpisuje YouTube korisnik s nickom barkingbartok.

Audio snimke na kojima pjevaju neke od ponajvećih zvijezda opernog svijeta, poput Pavarittija, barkingbartok podložio je vlastitim režijskim viđenjem radnje, uz pomoć Lego kocaka i tehnike stop animacije.

Lego Carmen, trailer

Od svoje prve Lego opere do danas, barkingbartok značajno je usavršio svoje dramaturško-redateljske vještine, i očito bolje ovladao filmskom opremom i softwareom, no čak su i prvi njegovi uratci izuzetno zabavni.

Lego Il Trovatorre Remastered, I čin

Stoga smo se zapitali – tko je osoba s toliko duha i – ne manje važno – slobodnog vremena – te zašto baš opere?

barkingbartok je, ispostavilo se, nastavnik glazbenog odgoja iz američkog Marylanda, po imenu Nathan Walby, a evo što smo o njegovom neobičnom hobiju  saznali iz kratkog email intervjuua:

Teatar.hr: Nathane, možete li sepredstaviti našim čitateljima i objasniti kako ste došli na ideju da snimate Lego opere?

NW: Nastavnik sam glazbe đacima u dobi od 12 do 14 godina. Predajem zborno pjevanje i opću glazbu u Prince George County u Marylandu, a dio školskog programa su i opere. Obično ‘potrošim’ 5 nastavnih sati na pojedini operni naslov, podučavajući djecu različitim aspektima pojedinog djela, čitajući im o njemu i pokazujući im video snimke.

No, dok sam radio u srednjoj školi (predajući djeci od 15 do 18), program je bio drugačiji. Đaci su trebali preslušati cijelu operu prateći libretto uz prijevod. To je za njih bio zamoran i težak zadatak, pa smo stoga, po završetku obrade svake od opera, organizirali malu inscenaciju istu u kojoj bi đaci obučeni u kostime skraćenu verziju opere pjevali na play-back.

Svaku od tih izvedbi bih snimio i montirao, te ih kasnije prikazivao na predavanjima. Djeci su se ti filmovi tako sviđali da su htjeli gledati i verzije koje sam napravio s drugim razredima. No, kad sam promijenio posao i počeo predavati mlađoj djeci, shvatio sam da ona nemaju ni vremena ni koncentracije, a ni želje pjevati na play-back uz snimke opera, pa sam se stoga dosjetio – Lego opera.

Teatar: Mislite da ovakve ekranizacije doista imaju pedagošku funkciju?

NW: Svaka je od njih pomno promišljena i razrađena. Uvjeren sam da smiješne i zabavne Lego opere, ‘ne-opernim’ slušateljima omogućavaju da se koncentriraju na poznato – figurice i priču. No, dok gledaju snimke istovremeno se podsvjesno upoznaju s glazbom. Slušajući opere u tom stanju podijeljene pažnje, većina je ljudi zaboravlja na svoje predsrasude o operi i tijekom vremena  postaje sve spremnija prihvatiti je. Stoga, kad odu na pravu opernu izvedbu, shvaćaju da im je glazba već poznata i mogu u njoj uživati na puno višem nivou.

Teatar.hr: Koliko vam vremena treba za pojedinu operu i imate li u tom poslu pomagače?

NW: Pri izradi svake nove opere razrađivao sam sve više detalja, pa je tako i količina vremena koju sam na njih trošio eksponencijalno rasla. Na najnoviji projekt -  Lego Carmen – potršio sam između 200 i 300 radnih sati. Negdje u veljači sam počeo kratiti priču i glazbu, da bi u svibnju počeo snimati, a sve sam dovršio tijekom ljetnog godišnjeg odmora. Trenutno sav posao obavljam sam, ali nadam se da ću jednog dana moći sastaviti tim koji bi se time bavio. Ljudi me često pitaju zašto trošim toliko vremena na ovakve projekte. Meni se to čini sličnim naporima koje ulažu maratonci ili romanopisci – ako svaki dan odvojim malo vremena, gotovo neprimjetno stvorit ću nešto daleko veće i važnije do mene samoga.

Teatar: Kako odabirete koje ćete opere ekranizirati?

NW: Kako odlučujem koje opere ću ekranizirati? Pokušavam predstaviti različite stilove i skladatelje, no moram zadovoljiti neke kriterije. Prije svega sadržaj mora biti primjeren dječjem uzrastu (što odmah diskvalificira veliki broj opera). Drugo, potrebna mi je dobra priča, idealno sa završetkom koji je škoantan i pretjerano krvav. Konačno, budući će ove opere za neke od mojih đaka ujedno biti i jedine koje će ikad vidjeti, pokušavam se držati ‘željeznog’ repertoara.

Teatar.hr: Priznajte, koliko kod kuće imate legića?

NW: Ljudi zbog svega ovoga često misle da sam veliki Lego fan, a ja bih rekao da sam zapravo uvijek bio closet Lego fan. Dok sam odrastao roditelji mi nisu baš kupovali legiće, pa su mi ove opere zapravo izlika da kupim koliko god želim kocaka i figura. Većina legića koje danas imam su ili ciljano nabavljeni na eBayu ili u nekim specijaliziranim on-line dućanima, u kojima mogu naručiti upravo onakavu kosu, lice ili tijelo kakve tražim za svoje operne junake.

Koju će iduću operu ekranizirati Nathan još uvijek ne zna, no čim se ista pojavi – javit ćemo vam. U međuvremenu, uživajte u njegovom posljednjem uratku – Lego Carmen.

čin I.

čin II.

čin III.

čin IV.

(0)