S.L. 10. 11. 2009. 982 prikaza 0 komentara Print

Brezovčeva opera corale nastala je spajanjem Eshilova Okovanog Prometeja i Brechtova Života Galilejeva, a u njoj glumi mješovita hrvatsko-talijanska postava u kojoj većinu glavnih uloga tumače članovi firentinskog Laboratorio Nove.

Galileo je čovjek koji želi stvoriti novu stvarnost koristeći se instrumentima znanosti, slobodnom voljom i inteligencijom.Prometej pak,izdržavanjem svoje  kazne,  prkosi Zeusovoj svemoćnosti. O zatvoreniku ovisi tiraninova sudbina, a u umu osuđena znanstvenika rađa se nada za novu etiku suvremenog svijeta. Ova proturječja pokreću svemir. Premoć je ograničena neznanjem, znanje je ograničeno putem premoći. U božanskoj ekonomiji suma svjetske patnje mora ostati nepromijenjena.

Kroz predstavu, Brezovec propituje, četiri stotine godina nakon Galilejevog otkrića, živimo li u Galilejevom svijetu ili smo još uvijek u poziciji subjekta koji nadu za svoje puno ostvarenje nalazi u umjetnosti. Kako preživjeti u sustavu umjetnosti,sustavu neznanstvenih predodžbi, koji za svoje postojanje koristi predznanstvene, predgalilejske
istine ili sheme. Svako od znanosti odbačeno, dotad na znanju i poznavanju utemeljeno
iskustvo, postaje igrom, umjetničkim artefaktom.

Okovani Galileo paizveden je 10. svibnja 2009. na firentinskom  festivalu Fabbrica Europa, kao dio proslave četristote obljetnice Galileijevog otkrića teleskopa, a u lipnju ga je mogla vidjeti i publika na Festivalu Teuta u Kotoru.

Branko Brezovec (Zagreb, 1955.), često etiketiran kao kontroverzan redatelj, studirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, a zatim diplomirao kazališnu režiju na zagrebačkoj ADU-u. Kazališnu skupinu Coccolemocco, značajnu u sedamdesetima, osnovao je sa samo petnaest godina. Kasnije je režirao  u kazalištima diljem  Jugoslavije, surađivao s umjetničkim skupinama u Velikoj Britaniji,Norveškoj, Francuskoj, Švedskoj, Uzbekistanu i  Njemačkoj, radeći na operama, multimedijskim spektaklima, metafizičkim komedijama, itd. Tijekom i nakon rata u bivšoj Jugoslaviji, Brezovec je sudjelovao u projektima koji su ponovno povezivali novostvorene zemlje koje su nekad pripadale istom kulturnom prostoru. Kamov smrtopis i U Agoniji recentniji su komadi koje je Brezovec režirao u hrvatskim kazalištima.

Laboratorio Nove Firenze, centar je za kazališno istraživanje osnovan 1982., a uključuje kazališnu školu, produkciju i distribuciju. Jedna od najznačajnijih kazališnih ustanova u Toskani postavljala je komade Sarah Kane, Marka Ravenhilla, Sergija Belbela i Rodriga Garcije, surađivala s londonskim Royal National Theatreom, a za izuzetan rad 1999. dodijeljena joj je nagrada UBU. U 2004. Laboratorio počinje suradnju s istaknutim europskim kazališnim redateljima, među kojima je i Brezovec. Timon Atenjanin iz 2005., u izvedbi talijanske skupine i Brezovčevoj režiji, osvaja nagradu Brave New World sarajevskog MESS-a.

info