S.L. 5. 02. 2010. 99 prikaza 0 komentara Print

Placido Domingo je 1959., kad mu je bilo osamnaest, zadivio žiri na audiciji u Nacionalnoj operi u Mexico Cityju baritonskom dionicom, iako su mu kasnije savjetovali da se posveti tenorskim ulogama. Dvije godine kasnije odigrao je svoju prvu glavnu tenorsku ulogu u Monterreyju, kao Alberto u Verdijevoj Traviati.

Tako je počela karijera jednog od najpoznatijih živućih opernih pjevača, u kojoj se Domingo nije libio ni pozornice Meta ili Scale zamijeniti nogometnim stadionima i repertoarom za široke mase. Nastupio je u oko 130 opernih uloga, okušao se i kao dirigent, a pod stare se dane odlučio se vratiti svojim počecima i otpjevati naslovnu ulogu u politički nabijenom Simonu Boccanegri Giuseppea Verdija.

Muke četrnaestostoljetnog đenoveškog dužda već je u Domingovoj interpretaciji čula londonska i berlinska, a odnedavno i njujorška publika, u Metovoj produkciji iz 2009. Boccanegru je Domingo igrao u Scali 1977., i u Metropolitanu 1995., kad mu je kćer Mariju glumila legendarna dame Kiri Te Kanawa.

Sutrašnja izvedba posebna je jer će biti prvi televizijski prijenos na kojem će Domingov glas zazvučati u baritonskom registru, a u slici HD kvalitete iz Meta svjetskoj publici će se pridružiti i posjetitelji KD Lisinski. Uz slavnog tenora/baritona nastupit će Adrianne Pieczonka, Marcello Giordani i James Morris, a dirigent je James Levine.

Domingo i dame Kiri Te Kanawa: Il Doge qui! (Metropolitan, 1995.)

Domingo je početkom ove godine navršio 69 godina, ali to ga ne sprječava da zarađuje milijunske iznose vodeći, kao umjetnički direktor, opere u Washingtonu i Los Angelesu, usput nastupajući i dirigirajući  u njima. Pomak prema dubljim registrima uobičajen je kod tenora koji se nađu na pozornici u poznijim godinama, ali kritičari Domingovu glasu zamjeraju nedostatak baritonskog timbra na kojeg su navikli od prošlih Boccanegra.

“Ne pretvaram se da sam bariton. Ali uvijek volim pjevati role koje zahtijevaju različite boje glasa. Nikada nisam pjevao Othella na isti način kao La bohème. Ne želim pjevati Boccanegru jer želim biti bariton, već jer volim tu ulogu. u prvom je činu njegov lik i tako tenor, jer je mlad čovjek, gusar, a svi su ostali glasovi dublji. U drugom je činu Simon stariji 25 godina, i tada, kao đenoveški dužd, pjeva baritonsku dionicu. Krasna je to opera. I zato sam je odabrao za moj veliki finale.”

Tako Domingo opisuje svoju kameleonsku ulogu u Boccanegri. U svrhu podsjećanja na Domingove glasovne metamorfoze spomenut ćemo i da je baritenorske dionice izbrusio pjevajući  sultana Bajazida u Handelovom Tamerlanu , a i da je prvotno baritonsku rolu Oresta u Gluckovoj Ifigeniji na Tauridi otpjevao kao tenorsku.

Prijem venecijanske praizvedbe Boccanegre 1857., opere utemeljene na drami Antonija Garcíje Gutiérreza, bio je porazan, pa ga je Verdi doradio četvrt stoljeća poslije. Simon Boccanegra, koji je gusarenje zamijenio vlašću, osjeća se nespremnim za ulogu mirenja aristokracije i puka, a njegov nasilan život na kraju prekida zlokobni otrov. Uloga dužda idealna je  za pjevača koji želi obilježiti suton svoje karijere, bremenita mudrošću i težinom protekog vremena.

Ipak, kao stvari stoje, Domingo ima planiranih angažmana još naredne četiri godine, pa je subotnji Simone sve samo ne točka na kraju karijere.

• Uživo iz Meta, sezona 2010./ 2011. [10. 03. 2010.]
• Met @ Lisinski [7. 01. 2010.]
• Metropolitan u Zagrebu!!! [19. 12. 2008.]
• Videoteka: Carmen [27. 10. 2008.]
• Operna Muha [3. 07. 2008.]
• Novi Pavarotti? [24. 04. 2008.]
• Nova kino sezona Metropolitana [18. 12. 2007.]
• Opera News nagrade [16. 10. 2007.]
• Pavarotti, Luciano [6. 09. 2007.]
• Filmaši u operi [26. 06. 2007.]