• šalji dalje

S.M. 13. 03. 2010. 374 prikaza 0 komentara Print

Autorski dvojac Tomić & Kovačić ima burnu godinu – nakon dviju ovosezonskih premijera, Dječaka Iveka i psa Cvileka te Ane i Mije (a uskoro ih očekuje i novi projekt u ZeKaeMu), provele su mjesec dana u rezidenciji u Beču, sudjelujući u projektu Volkstheatera Go WEST?.

Projekt je osmišljen uz podnaslov Mlade autorice pišu za Volkstheater!, a spomenuto je kazalište pozvalo niz autorica iz srednje i istočne Europe da ponude svoje viđenje novog formiranja Europe na političkoj karti. Beč je uzet kao sjecište, točka raskrižja različitih puteva, gdje se susreću kulture i različiti ljudi, a pitanje koje se postavlja jest koliko je on uistinu otvoren prema onima koji dolaze i odlaze.

Volkstheater je naručio niz komada koji se bave problemom migracija – političkih, ekonomskih i dr., pitanjem što je to Zapad uopće – je li to geografski i politički pojam ili samo kliše, te pitanjem postoji li unutar Europske Unije još uvijek podjela na Zapad i Istok ili je ona već zaboravljena, a već se odavno povlače neke druge granice…

Ideja za projekt rodila se tijekom istraživačkih turneja za festivalsku seriju Najbolji s Istoka, a Volkstheater je osim autorica/autora iz srednje i istočne Europe pozvao i autorice/autore koje pišu na njemačkom jeziku da se pozabave istim pitanjima i problemima te su ih spojili s mladim redateljicama i glumcima iz Volkstheaterova ansambla.

Osim Tomić i Kovačić, koje i unutar ovog projekta imaju specifičan status, jer svoju izvedbu, kao uostalom i one domaće, zajednički potpisuju kao tim, u projektu sudjeluju Gianina Carbunariu iz Rumunjske, Sandra Gugić i Julya Rabinowich iz Austrije, Jelena Mijović iz Srbije, Inga Rozentale iz Litve, Simona Semenič iz Slovenije, Michal Walczak iz Poljske te Márk-Petér Vargha iz Mađarske.

A evo kako su Jelena i Anica same najavile svoju izvedbu IC 309 – prolog za ljubavni komad : Inspirirane Chagallovom slikom Plavi krajolik, te njegovom pričom o imigraciji, pokušavamo se baviti ljubavi o kojoj progovaramo upravo kroz pojam imigracije tvrdeći da je ljubav imigracijski proces, i to imigracija u drugog. Ili bolje rečeno proces samog zaljubljivanja je imigracijski proces. U samoj ljubavi taj je proces već gotovo završen te tako dolazimo do misli: u imigraciji ljubavi zaboravljamo sebe u drugom da bismo opet pronašli sebe. Istovremeno pišući komad, pokušale smo napraviti svojevrsnu jezičnu imigraciju, tekst je pisan na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, pri čemu je osnovna ideja bila snaći se u našem postojećem znanju jezika, bez pomoći prevodica. U samoj izvedbi, u kojoj sudjeluju Christian Strasser i Anica Tomić, engleski jezik postaje jezik međusobnog razumijevanja, dok se hrvatski i njemački pojavljuju kao polja jezičnog nerazumijevanja.

IC 309 – prolog za ljubavni komad, u režiji Anice Tomić, uz radove ostalih autorica/autora, izvodi se u bečkom Bellaria kinu 12. i 13. ožujka.

(0)