Komedija ‘Skup’ u sezoni 2007/2008 našla se na tri domaće pozornice, prvo u Dubrovniku u režiji Zlatka Boureka, potom u Splitu – u režiji Dubrovčanina – Joška Juvančića, a na koncu i na Dubrovačkim ljetnim igrama i opet u režiji Dubrovčanina, ali i ravnatelja dramskog programa Igara – Ivice Kunčevića.

Prve dvije produkcije su se osim po redateljima i podjelama (u Dubrovniku je Skupa igrao Branimir Vidić, a u Splitu – Pero Kvrgić), razlikovale i po prologu i epilogu koji je za dubrovačku produkciju napisao – Luko Paljetak. Što će pak biti s onom ‘od Igara’ znat ćemo točnije tek po premijeri jer festival svoju posljednju ovosezonsku premijeru najavljuje tek ovim redateljevim kolažom citata iz Držića i vlastitih rečenica:

„Amor nije amor, zlato je amor;zlato stare-mlade, lijepe-grube, svete-grješne, svjetovne-crkovne, pridobiva.”

Tako Skup komentira svijet i vrijeme u kojem živi. Ne bih znao preciznije formulirat duh ovog mog vremena.

„Zlatu se danas prvo mjesto dava.”

Držićeva komedija od škrcu „sva ukradena iz njekoga libra starijeg neg je starost-iz Plauta”, uz svu svoju briljantnu klasičnost, nudi se danas i kao bolno živa istina suvremenosti.

Pokušat ćemo napravit predstavu koja pažljivo iščitava genijalni Držićev dijalog, živa komička lica i situacije;sve ono po čemu je ovaj „našjenac” postao svjetski klasik, a istodobno najdirektnije progovara o ovom trenutku.

Dakle, Držić-naš klasik i naš suvremenik.

„Ne drugo! A ako komedija ne uzbude dobra, vi ju dobrotom vašom učinite dobru i čujte ju s dobrijem srcem.”

Naime, ‘Skup’, komedija u pet činova, sačuvana je u krnjem obliku bez završetka, dok već u samom prologu autor navodi kako je inspirirana je Plautom ( ‘Aulularia’). Iz već spomenutog uvoda potječu i neke od najcitiranijih rečenica domaće književnosti, a koje svake godine redovito zbunjuju manje načitane gledatelje prenosa otvorenja Dubrovačkih ljetnih igara:

‘Njarnjasi, kako znate, večeras festižaju. (…) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju’

U uvodu nam se, naime, prikazuje ‘kazalište u kazalištu’, a sam prolog ukratko objašnjava radnju komada:

‘Starac će njeki bit koji je našao tezoro u munčjeli i skrio ga u neki ormar pod ognjište – taji da ga je našao. Ima jedihnu kćer; prije hoće kćer ne udat nego joj od tezora dat išto za prćiju.’

Potom Skup, u pripremama za kćerino vjenčanje blago sakriva u grob u crkvi, no prati ga Munuo, koji krade blago. Munuo je zaljubljen u Dživinu služavku Grubu, koju prosi Zlati Kum, ali vidjevši Skupovu mahnitost, odustaje od vjenčanja. Skup traži svoje blago, a Kamilo, želeći Skupu otkriti da su se on i Andrijana zaručili, govori da je blago, to jest Skupova kći – njegova. Skup pak misli da je riječ o zlatnicima, pa optužuje Kamila za krađu. U međuvremenu Munua otkriva Kamilov prijatelj Pjerić, i dovodi ga pred Kamila, Skupa, Dživa i Zlatoga Kuma…

[prikazi kao slideshow]

podjela uloga

osoba	lik(ovi)
Branimir Vidić Flika	Drijemalo
Danko Ljuština	Dundo Đivo
Doris Šarić - Kukuljica	Dobre
Fran Grgić	Cilindraš dijete
Gisela Galioulline	Cilindraš majka
Goran Bogdan	Munuo
Goran Grgić	Skup
Helena Kovačić	Andrijana
Ildous Galioulline	Placar II
Ivo Mrčela	Placar I
Juraj Mofčan	Cilindraš otac
Krunoslav Šarić	Dundo Niko
Maro Martinović	Pasimaha
Mateo Pleša	Dijete Kupido
Nikša Butjer	Pjerić
Srđana Šimunović	Gruba
Vlasta Knezović	Variva
Zoran Vujović	Kamilo
Zvonimir Zorčić	Zlatikum

autorski tim

osoba	funkcija
Marin Držić	autor teksta
Zoran Mihanović	oblikovatelj svjetla
Ivica Kunčević	redatelj
Danica Dedijer	kostimograf
Frano Đurović	skladatelj

(1 glasova 4.00 / 5)

  Tweet