• šalji dalje

N.K. 16. 03. 2010. 195 prikaza 0 komentara Print

U prosincu davne 1727. izvjesni gospodin po imenu Lewis Theobald, po struci odvjetnik, no po vokaciji ambiciozni kazalištarac, postavio je na scenu Theatre Royal londonskog Drudy Lanea, dramu naslovljenu Double Falshood; Or, The Distrest Lovers, tvrdeći kako je riječ dotad nepoznatom djelu ni manje ni više nego Williama Shakespearea.

Predstava je postigla veliki uspjeh i na repertoaru ostala gotovo godinu dana. The London Journal nahvalio je tada estetske dosege produkcije, te dodatno zavapio: “The good old Master of the English Drama is by a kind of Miracle recall’d from his Grave, and given to us once again.” Osokoljen svim ovim,  poduzetni Lewis Theobald dramu je iduće godine dao i tiskati, s naslovnicom na kojoj je ponosno stajalo ‘Written Originally by W.SHAKESPEARE‘.

Tu negdje i prestaju Teobladovi uspjesi, jer je za razliku od The London Journala,  većina suvremenika mislila kako je cijela stvar zapravo velika prevara. Jedan od najglasnijih bio je svakako Alexander Pope,tadašnji najveći autoritet za Shakespearea, koji je Bardove drame iz četvrtog Folia u ‘svom’ izdanju iz 1725.  na više mjesta popravio, tvrdeći da su pojedini stihovi tako loši da ih Shakespeare nije mogao sam napisati. Pope je Double Falsehood prvo kritički sasjekao, a potom Theobalda ovjekovječio kao, da prostite,  ‘popišanog Tibbalda’ u jednoj od ranih verzija svoje epskog djela The Dunciad. Ne treba ni napominjati da je nakon toga Theobaldova reputacija bila nepovratno uništena.

Ili je tako barem bilo do jučer, kad je edicija Arden Shakespeare, najveći suvremeni autoritet za šekspirijanska pitanja, objavila kako će u svom trećem kritičkom izdanju sabranih djela Williama Shakespearea pridodati i Double Falshood; Or, The Distrest Lovers.

Za to je najviše zaslužan urednik knjige Brean Hammond, profesor moderne engleske književnosti u Nottinghamu, koji tvrdi da je nakon desetogodišnjeg istraživanja pronašao dokaze da je  ‘Double Falsehood’ zapravo prerađeni tekst izgubljene drame ‘Cardenio’ koju su zajedno, negdje oko 1613., napisali Shakespeare i John Fletcher.

Hammond je uvjeren da je Theobald obradio Shakespeareov i Fletcherov izvornik, kako bi ga prilagodio ukusu publike 18. stoljeća, no tvrdi da se ‘Shakespeareov rukopis vidi u prvomi drugom činu, te ponegdje u trećem’.

Djelovi prve polovice teksta, kaže dalje Hammond, ‘posjeduju gustoću, metričku sofisticiranost i metaforičko bogatstvo‘ karakteristično za Shakeaspearea. U njima je i mnoštvo riječi ‘koje nećete pronaći nigdje drugdje‘ (a što je još jedna od odlika Bardova pisma), poput  ‘absonant’ što znači loše zvučeći ili uhu neugodan.

Profesor Richard Proudfoot, glavni urednik Arden antologije priopće je pak jučer kako je svjestan da je  odluka o uključivanju  ‘Double Falsehood’ najkontraverznija u povijesti izdanja. No i dodao kako su raspoloživi dokazi da je zapravo riječ o preradi inače izgubljene dramu ‘Cardenio,’ sasvim dovoljni da se ‘Double Falsehood’ objavi.

Priopćenje nadalje navodi kako drama sadrži “sve sastojke intrigatne drame podjednako elizabetanskog razdoblja i 18. stoljeća;  dvije prekrasne protagonistice od kojih je jedna pripada nižem,a druga višem (ali ipak ne aristokratskom) staležu; te dva konstrastna muška lika, jednog skeromnog podrijetla i drugog aristokratskog zločinca”.

Uz sve to, drama nudi još i  ‘prekinuti brak, seriju scena ludila, jedno skoro-pa-silovanje’, tako da čitateljima uzbuđenja sasvim sigurno neće nedostajati.

Gregory Doran kućni redatelj Royal Shakespeare Company već priprema predstavu po kolažu tekstova Double Falsehood i Cervantesove originalne priče po kojoj je Cardenio i nastao, a sam Double Falshood; Or, The Distrest Lovers iz tiska izlazi 22. ožujka.

(1 glasova 5.00 / 5)