• šalji dalje

N.K. 19. 03. 2010. 125 prikaza 0 komentara Print

Kad je 2006. godine na opće iznenađenje britanske javnosti, na mjesto ravantelja Edinburg International Festiavala imenovan australski skladatelj i bivši ravnatelj Melbourne festivala, Jonathan Mills, malo tko mu je predviđao mandat dulji od jedne sezone.

No, Mills je, ispostavilo se, čudnovat svat, pa je u dosadašnje tri sezone uspio ugurati i rušenje svih povijesnih rekoda u prodaji ulaznica i najveću blamažu povijesti s potpunim slomom internet sustava prodaje karata, ali i sezone koje su se bavile mitovima, Europom i samom Britanijom.

Ove godine, ne lezi vraže, kad cijeli svijet štedi, Mills je (barem u kazališnom programu), odlučio u Edinburg, od 13. kolovoza do 5 rujna, dovesti svoje viđenje teatra u Amerikama, kao i recentne europske produkcije koje su se bavile tim istim kontinentima, ali ćete ulaznice za sva ta čudesa moći nabaviti već od 8,5 funti (cca 70kn).

EIF: trailer

Glazbeno-scenski program tako otvara Gershvinovo remek-djelo Porgy and Bess u produkciji Opere de Lyon, čiju režiju i koreografiju potpisuje Dominique Heriveu.

Slijedi Graunova super-rijetko izvođena opera ‘Motezuma‘ po libretu ni manje ni više nego pruskog kralja Fridricha II, a u režiji jedne od najvećih novih zvijezda meksičkog teatra čije biste ime vjerojatno trebali zapamtiti -  Claudio Valdés Kuri.

Operni će program (ne računamo li koncertne izvedbe) na koncu ipak malo zastraniti od koncepta – zaključit će ga europska premijera Australske opere  u suradnji s BBC orkestrom – Bliss vjerojatno najslavnijeg ‘ozbiljnog’ skladatelja Down Under – Bretta Deana, a po (pazite sad!) libretu glumice Amanda Louise Holden koja je ipak najpoznatija kao sutkinja u showu Britain’s Got Talent. Ukratko: sex, drugs & r’n'r – 80′s style.

I prvi naslov u plesnom programu ‘zeru’ će zastraniti od strogog zemljopisnog određenja, a sve ne bi li predstavio najslavnijeg suvremenog novozelandskog koreografa samoanskog podrijetla, po imenu Leni Ponifasio.

Without a Body, k: Leni Ponifasio

Slijedi brazilska senzacija Grupo Corpo, koju prati glas ‘visokooktanskog ansambla koji kombinira suvremeni ples sa senzualnim elementima lokalnog folkora’, a koja je ne tako davno u potpunosti zaludila njujoršku publiku.

Grupo Corpo

Po prvi put europskoj će se publici predstaviti koreograf Alonzo King čija je baza u San Franciscu, dok će klasike, posthumno, predstavljati priča o Južnoj Americi Pine Bausch – Agua.

Agua

Plesna ekskluziva rezervirana je praizvedbu baleta Quimeras (Himere), a u izvedbi Paco Peña Flamenco Dance Company, koja će sve to – naravno – izvesti na posve novu skladbu jednog od najslavnijih svjetskih flamenco gitarista – rečenog gospodina Peñe.

Dramski program otvara svjetska premijera predstave A sunce izlazi, scenska adaptacija istoimenog romana Ernesta Hemingwaya, a u izvedbi kultne njujorške eksperimentalne grupe Elevator Repair Service, koja se već proslavila interpretacijama dvojice drugih američkih klasika – Faluknera i Fitzgeralda.

Na istom principu nastao je i idući naslov – Vieux Carre po tekstu Tennessee Williamsa, a u produkciji The Wooster Group, jedne od najpoznatijih postdramskih kazališnih skupina koju je nakon punih 30 godina postojanja na 22. Eurokazu konačno mogla upoznati domaća publika.

Za posve drugačiji pristup klasiku, ali ne američkom, nego grčkom, odlučio se Lee Breuer u svojoj možda najuspjelijoj  predstavi The Gospel at Colonus. U njoj samog Edipa kolektivno igra čuveni gospel zbor The Blind Boys of Alabama, u ostalim se ulogama pojavljuju Morgan Freeman i Clarence Fountain, dok je narativ prepušten pentakostalnom propovjedniku!

The Gospel at Colonus

Druga svjetska premijera na festivalu bit će ona National Theatre of Scotland, kazališta o čijem smo vam revolucionarnom organizacijskom konceptu pisali ovdje. Predstava se zove Caledonia, a nastaje temeljem tekstova  Alistaira Beatona iz 18st. o neuspjelom pokušaju da se Škotska tada jedna od najsiromašnijih europskih zemalja pretvori u – kolonijalnu silu. Caledoniu režira Anthony Nielsen.

Sin Sangre

Iz Čilea stiže Teatro Cinema s dvjema multimedijalnim produkcijama, Sin Sangre i  The Man Who Fed Butterflies, dok će Teatro en el Blanco zaigrati svoju crnohumornu političku dramu Diciembre.

Šlag na kraju bit će Songs of Ascencion u interpretaciji Meredith Monk.

Ostatak prebogatog programa, pogotovo njegovog glazbenog dijela kojim se ovdje nismo bavili, proučiti možete u festivalskoj knjižici, kliknete li ovdje, a kako će sve najavljeno na koncu proći kod festivalske publike i kritike, javit ćemo vam ovog ljeta izravno iz Edinburgha.

(0)