• šalji dalje

N.H. 22. 02. 2010. 312 prikaza 0 komentara Print

San Ivanjske noći prvi je film koji je Reinhardt snimio u SAD-u. U vrijeme snimanja još nije znao govoriti engleski pa je upute glumcima na engleski prevodio William Dieterle koji supotpisuje režiju.

Max Reinhardt bio je jedan od najpoznatijih i najznačajnijih austrijskih redatelja prošlog stoljeća. Do trideset i druge godine režirao je preko 40 predstava i za milijun maraka kupio Deutsches Theater u kojem je započeo karijeru kao glumac. Ponovo je pokrenuo trend postavljanja antičkih i Shakespeareovih drama, uz Richarda Straussa i Huga von Hofmanstahla pokrenuo je Salzburški festival, a poznat je postao po raskošnim (iz današnje bi se perspektive čak moglo reći megalomanskim, jer su neke uključivale oko 2000 izvođača) produkcijama klasika poput ‘Kralja Edipa‘, te Hofmanstahlove adaptacije ‘Jedermanna‘.  Fasciniran gregorijanskim koralima te crkvenim običajima, zaslužan je za onodobno spajanje drame i ritualnih svečanosti po uzoru na, s jedne strane, grčke tragedije te, s druge, srednjovjekovnu dramaturgiju. Režirao je pet filmova.

Film San Ivanjske noći u distribuciju je pušten 1935. godine. Reinhardt je godinu dana ranije režirao kazališnu verziju u Hollywood Bowlu, a s istim je komadom ostvario i svoj prvi kazališni uspjeh još 1905., nakon čega je i preuzeo Deutsches Theater. Iz kazališne postave, u filmu je ostalo samo dvoje glumaca – Olivia de Havilland i Mickey Rooney.

Film je osvojio dva Oscara – za montažu i kameru. Nominiran je za najbolji film i time postao prva adaptacija neke Shakespeareove drame nominirana u toj kategoriji.

U filmu se koristi glazba koju je skladao Felix Mendelssohn 1826. za koncertnu izvedbu, a dvadesetak godina kasnije skladao je dodatne ulomke za inscenaciju Sna u Postdamu. Jedan od najpoznatijih glazbenih ulomaka je svadbeni marš koji se i danas koristi na vjenčanjima. Za film je Mendelssohnova glazba bila prekratka pa je angažiran Erich Wolfgang Korngold koji je adaptirao neke druge Mendelssohnove skladbe. Film je u Njemačkoj zabranjen zbog Reinhardtovog i Mendelssohnovog židovskog podrijetla.

U Reinhardtovoj verziji Sna Ivanjske noći čarobna šuma je uistinu čarobna… Vile i vilenjaci izviruju iz maglice a između svjetlucavog drveća, povremeno se prošeće i pokoji jednorog. Koreografije koje plešu prozračne vile i vragolasti vilenjaci napravila je Bronislava Nijinska.

Glumačka podjela je sljedeća: Dick Powell (Lisandar), Ross Alexander (Demetrije), Olivia de Havilland (Hermija), Jean Muir (Helena), Ian Hunter (Tezej), Verree Teasdale (Hipolita), Victor Jory (Oberon), Anita Louise (Titanija) i Mickey Rooney (Puck).

Prisjetimo se radnje: u staroj Ateni vojvoda Tezej priprema se za svoje vjenčanje s amazonskom kraljicom Hipolitom. Mlada Atenjanka Hermija nađe se u ljubavnom trokutu; u nju su zaljubljeni i Lisandar i Demetrije, za kojim pati Helena. Hermija je obećana Demetriju za ženu ali zaljubljena je u Lisandra pa njih dvoje odluče pobjeći iz Atene i potajno se vjenčati.

Planove im, naravno,  želi pomrsiti Demetrije kojeg u stopu slijedi Helena koja mu je i rekla za njihov bijeg. Četvoro mladih Atenjana nađe se u šumi u kojoj ‘ratuju’ vilinski kralj i kraljica, Oberon i Titanija. Oberon odluči napakostiti Titaniji pa joj u oči ulije sok čarobnog cvijeta od kojeg će se zaljubiti u prvo stvorenje koje ugleda. Tako se Titanija zaljubi u Vratila, zanatliju magareće glave koju ima zahvaljujući nestašnom Puku. Vratilo i ostale zanatlije u šumi uvježbavaju predstavu o tragičnom paru Piramu i Tizbi za Tezejevo i Hipolitino vjenčanje.

Oberon u šumi naiđe na nesretnu Helenu te odluči pomoću čarobnog cvijeta natjerati Demetrija da se zaljubi u nju. No Puk čarobnim sokom zabunom začara Lisandra i uzrokuje veliku zbrku. No, sve je dobro što se dobro svrši… Svi se parovi spoje onako kako treba; Lisandar i Hermija, Demetrije i Helena, zanatlije izvedu svoju tragikomediju pred Tezejem i Hipolitom a Oberon i Titanija se pomire…

1/16

2/16

3/16

4/16

5/16

6/16

7/16

8/16

9/16

10/16

11/16

12/16

13/16

14/16

15/16

16/16

(0)